VI. Konvoj mladih Bošnjaka RH i njihovih prijatelja „Da se nikad ne zaboravi“

Sjećanje na Srebrenicu:

srebrenica sjecanje

Pisala za Česku obec Iva Zane , 17 god.

 

VI. Konvoj mladih Bošnjaka RH i njihovih prijatelja „Da se nikad ne zaboravi“

 

Dana 25. i 26. svibnja 2012. godine organiziran je VI. konvoj mladih Bošnjaka RH i njihovih prijatelja „DA SE NIKAD NE ZABORAVI“ . Konvoj svake godine okuplja mlade iz Hrvatske, Slovenije, Austrije i Bosne i Hercegovine koji će odati počast nevino stradalim žrtvama genocida 1995. godine. Ciljevi Konvoja su podijeliti bol i tugu sa obiteljima nestalih i ubijenih, odati poštovanje svim žrtvama genocida, dati moralnu potporu ljudima koji su se pokušali nakon rata vratiti kući te iskoristiti vrijeme u razgovoru sa preživjelim Srebreničanima i čuti njihove probleme sa kojima se svakodnevno suočavaju.

 

 

Konvoj je krenuo 25. svibnja u 16 sati ispred Islamskog centra u Zagrebu. Oko 22 h stigli smo u Tuzlu gdje smo prenoćili u Behram – begovoj medresi. Ujutro, 26.svibnja krenuli smo u Srebrenicu prema Memorijalnom centru Potočari gdje nam je g. Hasan Nuhanović održao sat povijesti i informirao nas o ratnim događajima, o životu u „zaštićenoj zoni“ te o krajnjem padu Srebrenice.

 

Nakon toga, imali smo priliku pogledati polusatni dokumentarni film, koji je prikazan u bazi gdje su 11. 7. 1995. bili zatočeni djeca, žene i starci i u kojem su nas svjedoci događaja pokušali uputiti što se sve tamo dogodilo. Kako nije bilo nikoga da im pomogne, kako su bili gladni i bez ičega. Nisu znali gdje su im članovi obitelji ni što će dalje biti s njima. Sve je to na nas djelovalo jako potresno, ali nas je i osvijestilo.

Kada je film završio krenuli smo prema mazerju (spomen groblju) gdje su nam Majke Srebrenice opisivale ono što su one doživjele i kako još i danas, 17 godina kasnije nisu uspjele pronaći svoje sinove koji su još uvijek pokopani u nekoj od masovnih grobnica koje čekaju iskapanje. Objasnivši kakva je trenutna situacija u Srebrenici, upoznale su nas i sa traženjem posmrtnih ostataka svojih najmilijih koji su ubijeni na najgori mogući način. Na kraju jedna od majki Srebrenice naglasila je da je svaka pomoć dobrodošla, no, to neće nikada zadovoljiti pravdu sve dok se ratni zločinci slobodno šeću i dodala: „Moj cilj nije prenijeti neku mržnju i želju za osvetom na vas mlade jer ni ja nikoga ne mrzim. Želim samo da mladi ljudi poput vas koji su danas ovdje znaju što se dogodilo u Srebrenici 1995. god. i da onda na temelju toga sagrade vlastito mišljenje, a ne da vam drugi govore što trebate misliti.“

Od približno 8500 nestalih Bošnjaka, do sada je otkriveno oko 5500 u više grobnica. Masovne grobnice se stalno otkrivaju i svaka iznova svjedoči o ubojstvima počinjenima nad Bošnjacima. Da bi prikriti tragove masovnih ubojstava, posmrtne ostatci premještani su nekoliko puta, tako da su ostatci pojedinaca pronalaženi na tri i više lokacija. Zbog toga je tragedija Srebrenice još veća, jer preživjeli barem očekuju da dostojanstveno ukopaju posmrtne ostatke svojih najmilijih.

Slijedio je obilazak mezarja i odavanje počasti žrtvama kroz molitvu za sve poginule Srebreničane. Oko 15 h Konvoj je krenuo prema Srebrenici gdje smo nakon ručka mogli prošetati i upoznati se sa životom u Srebrenici.

U 17 h počeo je kulturno-umjetnički program u Domu kulture u Srebrenici u sklopu manifestacije „Dani Srebrenice 2012. godine“ na kojem su nastupali sudionici Konvoja pa tako i mi iz Češke obeci, ali i članovi plesnog kluba „Flamenco“ iz Tuzle i najmlađa folklorna skupina iz Srebrenice. Kada je program završio, Konvoj je krenuo prema Zagrebu, a mi i članovi BKUD-a „Sevdah“ iz Zagreba odvojili smo se i posjetili Kalesiju gdje nas je dočekala omladina iz Kalesnije. Nakon druženja i mi smo krenuli prema Zagrebu.

Posjet Srebrenici je za mene bio poučno iskustvo, ne mogu reći lijepo jer ništa od toga nije lijepo. Majke Srebrenice su nas u razgovoru poticale da kad se vratimo kući, ispričamo svojim roditeljima i prijateljima što smo sve vidjeli i čuli tako da što više ljudi zna istinu o Srebrenici. No koliko god ja to njima opisivala i prepričavala, oni neće moći proživjeti kao ja jer nisu bili tamo, jer se nisu susreli s majkama koje još uvijek traže kosti svoje djece da bi ih mogli pokopati onako kako to zaslužuju, ali i dalje nitko od nas ne zna kako je njima bilo jer smo imali sreće da takvo nešto nismo morali proživjeti.

 

Drago mi je što sam imala priliku biti dio VI. konvoja mladih „Da se nikada ne zaboravi“ jer smatram da svi moraju čuti što se tamo dogodilo, posebno mi mladi jer kako je i jedna od majki Srebrenice rekla: „Na mladima svijet ostaje“.

 

Kratki tekst Edina Ikanovića mladića iz Bratunca koji je zajedno sa ostalih 4 mladića koji su 25.05.2012 dočekali konvoj u Tuzli i zajedno krenuli prema Potočarima., 24 god.

 

Veliko zadovoljstvo i čast mi je bila učestvovati u jednom ovakvom kvalitetnom projektu kao sto je Konvoj “DA SE NIKAD NE ZABORAVI”.Ovakav vid projekta promoviše mir,toleranciju,bolje razumijevanje drugih(drugačijih),otklanjanje raznih predrasuda i sl.Smatram da se ovakvim načinom rada može postići efikasan rezultat.

Zadatak moj u ovoj aktivnosti bio je da učesnike Konvoja upoznam sam historijskom prošlošću Srebrenice.Moj govor se sastojao iz dva dijela,prvi dio odnosio se na prijeratni period u Srebrenici a drugi dio,Srebrenica u toku rata (genocid).Ovaj zadatak nije bio nimalo lak,jer to su stvari koje čovjeka vraćaju u tamnu prošlost,a to su slabe tačke svakog onog koji je preživio srebrenički genocid.Posebno me impresionirala velika zainteresovanost učesnika za pričama o Srebrenici i mojim ličnim doživljajima iz rata,kada bi počeo da pričam stvorila bi se grobna tišina.

Posebno mi je drago bilo što su većina učesnika bili mladi ljudi,jer to je najveći ukras ovog Konvoja.Mladi trebaju da znaju šta se tačno desilo u Srebrenici i da iz svega toga izvuku sami pouku.

Ovaj projekat ne bi imao ovakav rezultat da na čelu njega nije stajao efikasan tim ljudi(organizatori,vodići),mlada dama Sabina Lović koja je čak i u ovu aktivnost ušla i sa svojim emocijama sto je u praksi projekata rijetkost.

Konvoj “DA SE NIKAD NE ZABORAVI” od velikog je značaja za Srebrenicu i njene građane,jer ovo je za njih veliko ohrabrenje da nisu zaboravljeni i da nastave svoju borbu kroz budućnost.

Idealno bi bilo da u nastavku ovog projekta,ukljucimo nekoliko nevladinih organizacija sa podrucja Srebrenice i okolnih opstina,sto je lako i izvodljivo,a to bi bila dobra prilika da se mladi druze i međusobno upoznaju.

Moja poruka mladim ljudima bi glasila:NE DOZVOLITE NIKAD DA VASIM ZIVOTIMA MANIPULISU DRUGI,I IZ SVAKE PRICE IZVUCITE SVOJE MISLJENJE A NE MISLJENJE DRUGIH.

Pismo

Poštovani g. Ekrem,

najprije bih Vam se želio najljepše zahvaliti na ovogodišnjem VI. Konvoju mladih Bošnjaka RH i njihovih prijatelja koji je ujedno i moj prvi konvoj, ali nadam se da ne i posljednji jer bih volio sudjelovati u svakom Vašem budućem projektu. Želio bih se zahvaliti i osoblju Behram begove medrese koje nas je ugostilo. Vezano za ovaj događaj moram priznati da sam o samom događaju, tj. genocidu u Srebrenici čitao uglavnom u hrvatskim medijima, iako je podataka bilo jako malo, ali sa ne pretjeranim interesom jer me cjelokupna politička situacija u BiH jako zbunjivala. Pretežito sam se osvrtao na genocid koji se dogodio na Ovčari o kojem se u Republici Hrvatskoj više piše, a pogotovo na spomen pada grada Vukovara, tako da sve što sam o Srebrenici znao je to da se na tom mjestu dogodio teški ratni zločin u obliku genocida koji su počinili pripadnici sprske vojske na čelu sa zločincem Ratkom Mladićem. Iako je to činjenica i zapravo stvarni prikaz povjesnih događaja, nisam Srebrenicu doživljavao kao nešto emitvno sve do jučerašnjeg dana. Moram Vam priznati da od kada sam ušao u memorijalni centar u Potočarima da iz njega više nisam izašao kao ista osoba. Sve one majke koje sam gledao i njihovu bol i patnju u njihovim očima je zapravo u meni izazvalo ogromno žaljenje za onim što se dogodilo na tom području. Čak sam i sam bio na rubu suza kada sam u samoj spomen sobi ugledao sliku djeteta koje je platilo svojim životom samo zato što nosi muslimansko ime i prezime. Gospodine Ekrem, ne mogu Vam opisati koliko mi je žao što sam sve ove godine zanemarivao BiH i genocid u Srebrenici kao nešto nevažno i nešto što mene kao Hrvata nebi trebalo interesirati. Odlučio sam da je moja dužnost kao čovjek da širim istinu o Srebrenici na što veća područja prvenstveno u regiji, ali i u cijelome svijetu. Osjećam dužnost prema Vama kao i svim ostalim ljudima koji ste izgubili svoje najmilije da ljudima podijelim svoje svjedočanstvo i da zajedno pobijemo tezu srpskih nacionalista koji negiraju genocid. Iskreno se nadam da će se politička situacija u BiH stabilizirati kako bi se i sam grad Srebrenica preuredio da više ne podsjeća na ratna stradanja, nego da pruži priliku tamošnjem stanovništvu da mogu gledati u budućnost. Još jednom Vam velika hvala na svemu i nadam se da se vidimo na nekom od sljedećih posjeta BiH.

 

Srdačan pozdrav,

Tomislav Škorić iz busa br. 2

GRAD UKRADENE MLADOSTI-SREBRENICA

U organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba 25.05.2012 god. ispred Islamskog centra Zagreb ispraćeni su sudionici VI. po redu Konvoja mladih bošnjaka RH i njihovih prijatelja “DA SE NIKAD NE ZABORAVI”. Konvoj se u 16h uputio ka Srebrenici, gradu kojeg srebreničani između sebe, punim pravom, nazivaju i gradom prekinutog djetinjstva.

Poruka organizatora Konvoja bila je sljedeća: “Ove godine glavni cilj projekta je da u suradnji s obrazovnim institucijama Grada Zagreba djelujemo na podizanju svijesti mladih ljudi o važnosti tolerancije i uvažavanja drugih, punom poštovanju ljudskih i manjinskih prava te o neprikosnovenosti ljudskog života i dostojanstva”. Ove godine su se u još većem broju, zajedno sa svojim profesorima Konvoju pridružili i učenici zagrebačkih osnovnih i srednjih škola,te gimnazija.

Iz Zagreba kreće osam (8) autobusa,a u Srebrenici im se pridružuju još dva (2 ), jedan iz Gunje i jedan iz Dubrovnika.

Oko 22:30h Konvoj stiže u Tuzlu gdje je i ove godine svoja vrata, putnicima namjernicima, otvorila Behram-begova medresa. Istog tog dana je na glavnom Tuzlanskom trgu obilježeno 17.godina od masakra na Kapiji, kada je granata ispaljena sa četničkih položaja, sa planine Ozren i usmrtila 71 a ranila 115 civilnu žrtvu. Mladost ubijena na “Dan Mladosti” koji se nekada obilježavao 25 maja. Prosjek ubijenih nije prelazio preko 22 godine,a među ubijenim našlo se i dijete staro samo dvije godine. Na Kapiji stoji: “Na ovom mjestu 25 maja 1995 god. srpski fašistički agresor je granatom prekinuo 71 mladi život. Proučite fatihu i pomolite se. Pamtite i opominjite. Građani Tuzle.”

Nakon Sabah namaza i doručka Konvoj kreće prema Potočarima (mjestu genocida).

Kako bi najbolje razumjeli priču o stradanju bošnjaka u Srebrenici, ove godine sudionici Konvoja imali su priliku da na putu od Tuzle do Potočara čuju priče petorice mladića, preživjelih svjedoka genocida, koji su ipak smogli snage da podijele svoje tužne priče sa učesnicima Konvoja. Priče o danima genocida, gladovanju, smrzavanju, kako su se po prvi put susretali sa smrti svojih najmilijih, odvajanjem od svojih obitelji…. I ono što je za svakog od njih najbolnija tema – što njihovi najmiliji koji su pokošeni rukom genocida još uvijek nisu pronađeni – identificirani. A sve što su željeli je živjeti životom voljenoga djeteta u bezbrižnoj okolini. Danas ovi mladi ljudi žive, rade i školuju se u Srebrenici u nadi da će njihov grad ponovo postati ono što je bio prije 90-tih. Odlučili su se vratiti u svoj grad! Oni žele da se njihov glas nadaleko čuje, jer je njihovo djetinjstvo nepovratno ukradeno, te teže za boljom i svjetlijom budućnosti, koju zaista ovi mladi i vrijedni ljudi i zaslužuju.

Oko 10h Konvoj dolazi u Potočare, na mjesto genocida. Potočari se nalaze na samom ulazu u grad Srebrenicu (6 kilometara). Prema popisu iz 1991 god.ova mjesna zajednica brojala je ukupno 4.338 stanovnika od čega 93% Bošnjaka i 7% ostalih, uglavnom Srba. Tokom agresije na BiH u Srebrenici su se našle hiljade izbjeglica iz Vlasenice, Milića, Zvorinika i Bratunca. Kasnije će se ispostaviti da će Srebrenica umjesto utočiste, tim hiljadama izbjeglica, biti najveće mjesto pokolja Bošnjaka u novijoj povijesti, jer će srpski agresor u julu 1995 god.izvršiti masovni pokolj i progon civila. Danas se tu nalazi glavni spomenik i mezarije-Memorijalni centar Potočari.

Autobusi se parkiraju ispred nekadašnje tvornice akumulatora, koja je danas u sklopu Memorijalnog centra Potočari, a koju je u toku rata koristio nizozemski bataljun (DUTCHBAT) kao svoje sjedište od 1994-1995 god. poznatom po nazivom – baza Charlie. Prisutnima se obratio trenutni načelnik općine Srebrenice Ćamil Duraković, a nakon njega svoju prezentaciju održao je Hasan Nuhanović svjedok događaja u nizozemskoj bazi tog kobnog 11 jula. Nakon njegove prezentacije uslijedilo je gledanje dokumentarnog filma o preživjelim Srebrenčanima.

Ulaskom u mezarije, prvo sto odvlači pažnju svakog posjetioca je Zid sjećanja na kojem su ispisana imena 8372 žrtve nestale u genocidu u julu 1995 god.

Mnogi su se uputili prema moru bijelih nišana, ispod kojih počivaju rijetko kompletni posmrtni ostaci žrtava. U sklopu Memorijalnog centra nalazi se Spomen soba u kojoj je postavljena izložba fotografija Tarika Samaraha, koja prikazuje proces potrage za nestalim osobama, masovne grobnice, proces identifikacije i ukopa nestalih. Prije vjerskog programa (podne namaza) prisutnima su se obratile Majke Srebrenice. Izuzetno potresna priča bila je majke Kade Hotić, koja je govorila kako su od posmrtnih ostataka njenog sina pronađene samo dvije nožne kosti, a običaj kod bošnjaka muslimana je da se mejtu (mrtvacu) glava stavi na uzvišeni dio,npr.kamen,a ona to nije mogla jer nikad nije pronađena glava njenog sina, već samo dvije kosti od nogu. Ima li išta tužnije od majke koja mora pokopati svoje dijete?! Ili možda ipak ima – majka koja ne zna gdje su kosti njezinog djeteta, da ih napokon položi u mezar, u mir.

Poruka ovih majki je da osveta bude pravda i da se nikad i nikom ne ponovi Srebrenica. Izuzetno je i to što ni jedna od njih nije govorila o osveti, već samo o pravdi i njihovoj ljubavi prema vlastitoj djeci koju im je neko nepravedno oteo iz naručja. To je ta dobrota Bošnjana i Bošnjakinja koje ne znaju poželjeti zlo – oni to ne umiju.

Nakon vjerskog programa konvoj se uputio u centar Srebrenice kako bi, nakon ručka, kulturno umjetnička društva koja su krenula iz Hrvatske sudjelovala u umjetničkom programu u sklopu manifestacije “Dani Srebrenice”, te sa tim malim poklonom srebreničanima bar na kratko vratili osmjeh na lice i učinili taj grad, gradom iskonske ljepote, bogatstva i ljudske plemenitosti. Program je započet sa defileom kroz ulice Srebrenice. Prekrasno je bilo vidjeti šarolikost narodnih nošnji kako koračaju ponosno Srebrenicom, i učiniše je onom Srebrenicom kakva je nekad bila i kakva danas treba da bude.

U kulturno umjetničkom programu već tradicionalno VI put su nastupili članovi našeg BKUD”SEVDAH” Zagreb, čiji je osnivač Muhidin dr. Alićehajić bio idejni začetnik ovog plemenitog projekta Konvoj mladih bošnjaka RH i njihovih prijatelja “ Da se nikad ne zaboravi”. Tu su se predstavili i : KUD “Vaso Jovanović” iz Srebrenice, Bošnjački klub “Sevdah” iz Austrije, Makedonski KUD “Krsto Misirkov” iz Zagreba, Plesni klub “Flamenco” iz Tuzle, Hrvatski KUD “GRANIČARI” iz Gunje, KUD “ Srma” Buje, folklorna sekcija “Merak” iz Raše i “Češka obec” Bjelovar.

Ono što je svakako važno reći da se Srebrenicom u toku rata a i danas manipulira, kako od vlasti Republike Srpske tako i od međunarodne zajednice. Ove godine su izbori u Srebrenici, na kojima je ukinuto pravo glasa jednom broju prijeratnom bošnjačkom stanovništvu. Činjenica je da je međunarodna zajednica dozvolila 1995 god.da na čelo Srebrenice dođe srbin i da on vodi glavnu riječ, a svima nam je jasno što je se tada dogodilo, dogodio se najveći masakr koji normalan ljudski um ne može ni zamisliti. Narod koji je preživio Srebrenički genocid smatra da međunarodna zajednica neće napraviti istu grešku koju je napravila ’95-te a koja je koštala bošnjake preko 10 000 žrtava i da će iskoristiti svoj politički autoritet u Bosni i spriječiti vlasti RS-a da manipuliraju ovim jadnim i napaćenim narodom i ovim krvavim gradom. Danas u ovom gradu živi tri puta vise srba nego bošnjaka, dok je taj omjer prije rata bio suprotan u korist bošnjaka. Također jedan od gorućih problema ovog stanovništva je ne zaposlenost, jer od prijeratnih tvornica samo je nekolicina njih obnovljena i vraćena u funkciju.

Teško a ponekad i bolno je živjeti u ovom gradu, ljudi su za vrijeme rata zaboravili kako se živi pa se danas muče sa životom – žive od uspomena. Njihova sjećanja i određeni događaji vraćaju ih u traumatično vrijeme provedeno u opkoljenoj Srebrenici.

Mladi su ti koji pokušavaju naći smisao i svoj vlastiti egzistencijalni put i koji pokušavaju vratiti stari sjaj ovom gradu – AKO JE TO MOGUĆE.

Neka im je sa srećom.

Sabina Lović i Edin Ikanović

 

Tekst piše Snježana Srdić – Česka obec Bjelovar

 

Češka obec Bjelovar je od 25. do 26. svibnja 2012.godine sudjelovala na VI.Konvoju mladih Bošnjaka RH i njihovih prijatelja „Da se nikad ne zaboravi“,Zagreb-Srebrenica. Konvoj je u plemeniti projekt Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba. Iz Bjelovara smo krenuli u petak 25.svibnja oko 14 sati te se pridružili konvoju u Zagrebu koji je krenuo oko 16 sati,kojemu je prisustvovalo oko 400 ljudi u 8 autobusa.Prisistvovali su mladi iz Hrvatske,Slovenije,Austrije i Bosne i Hercegovine. Oko 22.30 smo stigli u Tuzlu gdje smo prespavali u Behram-begovoj medresi (internatu).Nakon doručka svi smo zajedno posjetili Memorijalni centar u Potočarima te odali počast nevino stradalim Bošnjacima u srpnju 1995.godine. Srebrenički genocid,najveće stradanje Bošnjaka u novijoj povijesti postao je nezaobilazni dio Bošnjačkog identiteta o kojem mladi ljudi najbolje mogu naučiti iz neposrednog susreta sa preživjelim svjedocima na mjestu zločina. Susreli smo se i razgovarali s „Majkama Srebrenice“-ženama koje su svjedočile događaju, kao i s predstavnicima Asocijacije studenata Srebrenice. nakon obilaska mezarja(spomen groblja) i odavanja počasti žrtvama krenuli smo u Srebrenicu gdje je održan kulturno-umjetnički program u kojem su sudjelovali: KUD Vaso Jovanović iz Srebrenice,Bošnjački klub Sevdah iz Austrije,BKUD Sevdah iz Zagreba,MKUD Krsto Misirkov iz Zagreba,Plesni klub Flamenco iz Tuzle KUD graničar iz Gunje,KUDB Srma Buje,folklorna sekcija Merak iz Raše i Češka obec Bjelovar. U večernjim satima krenuli smo kući, a putem stali u Kalesiji gdje smo upoznali nove i drage prijatelje. Bilo je to neprocjenjivo i nezaboravno iskustvo.

 

Tekst piše – Berin Mujkić -Istra

 

VI. konvoj mladih „Da se nikad ne zaboravi“

I ove godine zadnji vikend mjeseca svibnja bio je rezerviran za odavanje počasti žrtvama genocida sa područja Bosne i Hercegovine. Projekt koji već šestu godinu za redom ujedinjuje Bošnjake iz cijele Hrvatske, te je podržan od svih ostalih sugrađana. U razdoblju od 25.05.2012. do 27.05.2012. obišli su se Bratunac, Potočari i Srebrenica.

Od devet autobusa koji su ovu godinu činili Konvoj mladih jedan je bio iz Istarske i Primorsko-goranske županije. Sve je bilo pod pokroviteljstvom Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Pule i grada Rijeke. Polazak je bio u petak, u jutarnjim satima. Tradicionalno okupljanje polaznika Konvoja bilo je u Zagrebu, ispred Islamskog centra. Riječima podrške polaznicima se obratio Kemal Bukvić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, muftija Ševko ef. Omerbašić, predsjednik Mešihata IZ Hrvatske, Esad Suljić, savjetni ministar Ambasade BiH u Zagrebu, Nedžad Hodžić, saborski zastupnik, Davor Bernardić, predsjednik gradske skupštine Grada Zagreba, Jelena Pavić Vukičević, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba. Na samom početku prisutnima je ulomak iz Kur’ana Ašare proučio hafiz Aziz ef. Alili. Valja izdvojiti da među prisutnima Konvoj su došli još podržati ambasador Turske Burak Özügergin, Elizabeta Knorr iz službe za promicanje ljudskih prava, odnosa za nacionalne manjine i vjerske zajednice i razvoj civilnog društva Grada Zagreba, te Vlado Horina- skupština Zagrebačke županije.

Uslijedio je polazak prema Bosni i Hercegovini. U VI. Konvoju uz učesnike iz svih županija veliki broj su činili profesori, učenici i ravnatelji srednjih i osnovnih zagrebačkih škola, studenti Filozofskog fakulteta Družbe Isusove, SDP-ov forum mladih, predstavnici talijanske nacionalne manjine Grada Zagreba.

Kao i svake godine svoja vrata učesnicima Konvoja otvorila je Behrambegova medresa u Tuzli, gdje je bilo organizirano noćenje. U jutro nakon sabah namaza (jutarnja molitva) doručkovalo se i krenulo put Potočara. Novitet Konvoja je bio taj što je u Tuzli svaki autobus dobio svog vodiča. To su bili mladi dečki koji su preživjeli sve strahote rata i monstruoznih činova 90-tih godina prošlog stoljeća. U istarsko-primorskom autobusu bio je 24-godišnji Ajdin Sejdinović . Prepričavao je svoje doživljaje tokom agresije na Srebrenicu, pronalazak oca, gubitak rođaka. Imao je tu sreću da za svoje godine, kao tadašnji 10-godišnjak nije bio razvijen, bio je sitnije građe, pa su ga poštedjeli i dozvolili da ostane sa mamom. Dolaskom u Potočare obišao se Memorijalni centar, riječi dobrodošlice iskazao je v.d. načelnik Srebrenice. Zatim se poslušalo predavanje preživjelog svjedoka događaja, Hasana Nuhanovića. Zastrašujuće saznanje je da svi koji rade na kažnjavanju zločinca koji su proveli genocid, kao i onih koji su ga potpomagali nikada nisu pozvali Hasana Nuhanovića na svjedočenje. Iako je vrlo dobro poznato da posjeduje svu potvrđenu dokumentaciju o dogovorima Međunarodne zajednice, UN-a, holandskog ministra, pregovora sa Ratkom Mladićem i reagiranjima iz Aviana. Pogledao se i dokumentarni film sa iskazima preživjelih Srebreničana. Uslijedio je susret sam „Majkama Srebrenice“. Govorom Munire Subašić, Kade Hotić, Hatidže Mehmedović nitko nije mogao ostati ravnodušan. Emocije su preplavile Potočare. Njihova jedina želja na ovom svijetu je pronaći svoju djecu, svoje muževe i rodbinu. Jedna od majki uspjela je pronaći samo dvije nožne kosti svoga sina i to sahranila, pokušava pronaći ostatak. Za njih sreća i radost ne postoje. Iskazale su da ih ohrabruju naši dolasci, u sebi imaju želju da se uspostave dijalozi, da se prihvate različitosti, da se pomogne svima, kako bi svi pronašli svoj mir i spokoj. Poručile nam da se ne punimo zlobom i ljutnjom jer time nema napretka u životu i zamolile nas da ih ne zaboravimo.

Poslije podne namaza(podnevne molitve) krenulo se put Srebrenice. Nakon organiziranog ručka bilo je vremena za obilazak grada, posjet kući BOSFAM-a, posjet kapeli sv. Marije i druženje sa fra Martinom Antunovićem. U tom periodu predane su donacije, Medžlisa IZ Pula i Labin prikupljene sergije (milodare) za pomoć u radu Medžlisa IZ Srebrenice, dok su građani Pule, a priključili se i građani Raše prikupili raznovrsnu literaturu za školske knjižnice, na čemu su članovi odbora iskazali veliku zahvalnost. Svaka županija je imala svoj oblik donacija.

Za kraj se organizirao kulturno-umjetnički program u Domu kulture u Srebrenici, u sklopu manifestacije „Dani Srebrenice 2012. godine“. U prigodnom programu nastupali su BKUD „Sevdah“ iz Zagreba, KUD „Vaso Jovanović“ iz Srebrenice, KUDB „Srma“ iz Buja, folklorna sekcija „Merak“ iz Raše, Česka obec iz Bjelovara, KUD „Graničari“ iz Gunje, MKUD „Krsto Misirkov“ iz Zagreba,plesna škola „Flamenco“ iz Tuzle, KUD „Sevdah“ iz Austrije. Nakon programa uslijedila je dodjela zahvalnica i povratak domovima. Dojmovi će dugo se zadržati u nama, kao i sve viđeno i čuto. Srebrenicu se nikada zaboraviti neće i već se rade pripreme za VII. Konvoj.

Tagovi: Fotografije Edib Palalić Srebrenica, genocid u Srebrenici

{jcomments on}