Susret s Dževadom Karahasanom

Dževad Karahasan

 

21. 5. (četvrtak), Islamski centar, Prilaz Safvet-bega Bašagića 1, Zagreb
19.00 Susret s Dževadom Karahasanom
sudjeluju: akademik Dževad Karahasan, akademik Tonko Maroević i Ervin Jahić

22. 5. (petak) Dvorana Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske, Ilica 54, Zagreb

19.00 Predstavljanje knjige „Bajram ide…“ Dragane Tomašević
sudjeluju: Dragana Tomašević, dr. sc. Azra Abadžić Navaey, mr. sc. Ajka Tiro Srebreniković, Ervin
Jahić, ženski zbor „Bulbuli“ i mješoviti zbor „Bosana“

20.15 Književni portret Dževada Karahasana
sudjeluju: Dževad Karahasan, Tonko Maroević i Ervin Jahić

Organizirano uz potporu iz Državnog proračuna
Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine.

250px-Dževad_KarahasanBiografija
U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, branio je doktorski rad. Dugi niz godina učestvovao je u uređivanju sarajevske revije kao urednik za kulturna pitanja Odjek, te dramaturg u Zeničkom narodnom pozorištu.[1]

Od 1986-93. Karahasan je na mjestu docenta za dramaturgiju i historiju drame na Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje vrši dužnost dekana. Bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnost Izraz u Sarajevu. Od 1993. nakon odlaska iz Sarajeva zbog rata u BiH, živi u Grazu. 1994-95. godine gostujući je profesor na Univerzitetu u Salzburgu, 2001. u Innsbrucku, a u Berlinu od 2009-10. 1995. godine postaje stipendist DAAD Berlin, a 1995. i 1997. je lektor za za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Odsjeku za slavistiku Univerziteta u Göttingenu. U akademskoj godini 2007/08. je stipendist naučnog kolegija Wissenschaftskolleg u Berlinu.[1]

Od 1993. radi kao dramaturg za pozorište ARBOS – Gesellschaft für Musik und Theater. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, historiju i kritiku teatra i učestvuje kao pozorišni reditelj. Njegovi pozorišni komadi igraju se u Austriji (Beč, Krems, Hallein, Eisenstadt, Salzburg, Villach, Klagenfurt), Njemačkoj (Gera, Erfurt, Berlin, Leipzig), Bosni i Hercegovini (Sarajevo), Ukrajini (Odesa), Češkoj (Prag, Hradec Králové, Brno), Kosovu (Priština), Poljskoj (Szczecin), Singapuru (Singapore Arts Festival) i SAD (Washington D.C.). Živi i radi u Grazu i Sarajevu sa suprugom Draganom Tomašević-Karahasan.

Djela
Odlike su Karahasanova djela modernističke i inovativne pripovjedne tehnike u kojima se miješaju žanrovske karakteristike, esejizacija i dramatizacija proze, kao i bogatstvo jezika. Iako prvenstveno, po vlastitom izboru i angažmanu dramski pisac, Karahasan je ostvario najjače prodore u narativnoj i esejističko-memoarskoj prozi. Cijenjen i uspješan dramski autor, prije svega u zemljama njemačkog govornog područja, ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleže: kao i hrvatski pisac, i bošnjački spisatelj je fasciniran pozorištem za koje je napisao veći broj priznatih drama, no njegova najsnažnija djela su ipak, vjerovatno, romani i esejistička memoaristika.

Roman “Istočni diwan”, djelo o sufijskom mučeniku i svecu Al-Halladžu, kompleksnu studiju u kojoj se preklapaju vjerno rekonstruirani ambijent Bagdada u 8. vijeku, refleksivni pasaži i egzistencijalno-spiritualna drama legendarnog martira, pjesnika i aforističkog mislioca. Za razliku od Selimovića u romanu “Derviš i smrt”, Karahasan dobro poznaje problematiku sufijskog misticizma. “Dnevnik selidbe” je upečatljiva memoarska proza, prikaz opsade Sarajeva i funkcioniranja ljudske zajednice u neljudskim okolnostima, dok je kratki roman “Sara i Serafina”, o dvostrukom identitetu, stalnoj prisutnosti smrti i apsurdnoj pogibiji u opkoljenom gradu virtuozno djelo ispričano u jednom dahu do danas nedovoljno cijenjeno i ocijenjeno ostvarenje u kojemu se prelamaju dokumentaristički realizam, osobno ispovjedna naracija i borgesovki irealna atmosfera.

Dževad Karahasan pripada kategoriji bosanskohercegovačih i evropskih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, književno-politički marketing i podilaženje izvanliterarnim trendovima.

Bibliografija
Kazalište i kritika. Svjetlost. Sarajevo, 1980.
Kraljevske legende. Proza. Veselin Masleša. Sarajevo, 1980.
Kralju ipak ne sviđa se gluma. Drama. Sarajevo, 1983;
Strašno je vani. Drama. Sarajevo, 1984.
O jeziku i strahu. Sarajevo, 1987.
Model u dramaturgiji. Omladinski centar. Zagreb, 1988.
Istočni diwan. Svjetlost. Sarajevo, 1989.Východný díwán. Kalligram, Bratislava, 2007.
Misionari. Dvije komedije. Svjetlost. Sarajevo, 1989.
Stidna žitija. Roman. Bratstvo-Jedinstvo. Novi Sad, 1989.
Stid nedjeljom. August Cesarec. Zagreb, 1991
Kuća za umorne. August Cesarec, Zagreb, 1993.
Dnevnik selidbe. Duriex, Zagreb, 1993.Loučení se Sarajevem. Mladá fronta, Praha, 1995.
Al-Mukaffa, ARBOS. Celovec-Salzburg-Beč 1994.
Povučeni anđeo, ARBOS. Celovec-Salzburg-Beč 1995.
Šahrijarov prsten. Bosanska riječ, Sarajevo, 1996.
Koncert ptica. ARBOS, Beč 1997
Forme teatra kao artikulirana forma života (Herbert Gantschacher), Beč 2000.
Noćno vijeće, Profil internacional, Zagreb, 2005.
Gozba, ARBOS, Villach-Hradec-Salzburg 2005
Dževad Karahasan – sabrana djela (Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Sara i Serafina’, Noćno vijeće’), Dobra Knjiga, Sarajevo, 2007;
Izvještaji iz tamnog vilajeta. Dobra knjiga, Sarajevo, 2007;
Sjeme smrti. Sarajevo, 2012;

 

izvor: http://bs.wikipedia.org/wiki/D%C5%BEevad_Karahasan