Bosanska kraljevina sredinom XV vijeka – kralj Stjepan Tomaš

Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju

i

Naučnoistraživački institut “Ibn Sina” Sarajevo

          Imaju čast i zadovoljstvo pozvati Vas na promociju knjige

„Bosanska kraljevina sredinom XV vijeka – kralj Stjepan Tomaš”

autora doc. dr. sc. Mithata Spahića

Promotori:

prof. dr. sc. Ivan Balta, prof. dr. sc.  Salih Jalimam, doc. dr. sc. Mithat Spahić – autor

i prof. dr. sc. Sead Berberović – urednik knjige

Moderator: Dževad Jogunčić

u četvrtak, 17.11.2016. u 19:00 sati, dvorana Bošnjačke nacionalne zajednice, Ilica 54, Zagreb

IZVOD IZ RECENZIJA

Prof. dr. sc. Salih Jalimam, Univerzitet u Zenici (…)

Knjiga koja je pred nama: “Bosanska kraljevina sredinom XV vijeka – kralj Stjepan Tomaš” docenta dr. sc. Midhata Spahića pristupa kontrastivnoj analizi političke i ekonomske državne strukture u okviru vladavine kralja Stjepana Tomaša. Ta dramatična historijska slika dopunjena je mnoštvom detalja iz svakodnevnog života i kulturalnih karakteristika vremena i prostora Tomaševe osamnaestogodišnje vladavine. Otuda se ova knjiga dr. Spahića odlikuje živopisnim izborom podataka iz dubrovačkog arhiva i sintetičkim komparacijama te građe sa postoje- ćim mišljenjem u literaturi. Naravno treba istaći Spahićevu autorsku intervenciju koja se naročito ogleda u zanimljivom fabuliranju, tekstualnoj kompoziciji i brižljivo dokumentiranim zaključcima. Tako da sve što nam je predočeno jeste rezultat pažljivo praćene teme i proizvod naučno-istraživačkog nagona u kojem proizvoljnost (ako je ima) biva svedena na najmanju moguću mjeru. U tekstu ove zanimljive knjige nižu se sukobi i ratovi. Pripovjedačka pa- žnja posvećena je najvažnijim velikašima srednjovjekovne Bosne, vladarima i oblasnim gospodarima, ali i službenicima, dvorjanima koji su u diplomatskoj misiji ili u funkciji posrednika. U očajničkim naporima da sačuva cjelovitost i suverenitet države, kralja Stjepana Tomaša zatiče smrt 1461. godine. O tome su postojale određene interpretativne dilema koje je dr. Spahić demistificirao. U cjelini uzev, ovo je valjano i kritički utemeljeno djelo koje ima neobično bogatu dokumentaciju. Nastalo je akribičnim višegodišnjim radom u dubrovačkom arhivu i zrelim komparativnim sučeljavanjem s postojećim interpretacijama, te predstavlja značajan prilog poznavanju historije srednjevjekovne Bosne (…)

 Prof. dr. sc. Andrija Veselinović, Univerzitet u Beogradu (…) Značajna vrednost ove knjige, pored navedenog u metodološkom i istraživačkom smislu, je u tome što je to prva i jedina monografija o kralju Tomašu, velikoj istorijskoj ličnosti srednjeg veka, još od druge polovine XIX veka, od pobede kritičke istoriografije u našoj nauci. Davno je uočena nedovoljna istraženost u dosadašnjoj istoriografskoj literaturi. Naime, pored relativnog obilja istorijske građe, period vladavine ovog kralja, pretežno je prisutan u političkoj istoriografiji (velike sinteze), dok su društveni, privredni, verski i kulturni i drugi odnosi bili u drugom planu. Upravo je tu naš autor dao najveći doprinos i u metodološkom i u istraživačkom pogledu. Posebna dimenzija se dobija ako naglasimo da za prvu polovinu XV veka privredni, pa i politički odnosi sa Dubrovnikom doživljavaju svoj vrhunac. Samim tim, u Dubrovačkom arhivu za Spahićevu temu nalazimo najviše građe, jer tada najveći broj dubrovačkih trgovaca i zanatlija boravi u Bosni, privučeni ubrzanim razvojem rudarstva i trgovine. Znajući to, autor je marljivo radio na istraživanju građe, prikupivši relativno bogat fond neobjavljenih izvora koje je znalački upotrebio. (…) (…) Treba istaći da dr. Midhat Spahić spada među najznačajnije medieviste srednje generacije, u čemu ga potvrđuje upravo ova monografija. Obrazovan na tradicijama medievističke škole, zasnovane na kritičkoj istoriografiji, on svoje rezultate uvek temelji na izvornoj građi različitog porekla, a ne na apriornim i poželjnim pretpostavkama. Zato su njegovi rezultati uvek čvrsti i pouzdani. To se najbolje vidi baš u knjizi što je pred nama. Svako pitanje on temeljno analizira, bazirajući zaključke isključivo na izvornoj podlozi i relevantnoj literaturi. Metodologija istorijske nauke je dosledno primenjena (…)

 

Midhat Spahić

Midhat Spahić

Doc.dr. Midhat Spahić rođen je 4. aprila 1971. godine u Donjim Raincima. Osnovnu i srednju školu završio je u Tuzli. Filozofski fakultet u Tuzli, Odsjek historije i geografije, završio je 1999. godine. Za uspjeh u toku studija proglašen je studentom generacije. Odbranio je magistarski rad 7. maja 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci, pod naslovom “Franjevački samostani za vrijeme turskog osvajanja Bosne” i doktorsku disertaciju 14. februara 2011. godine pod naslovom “Kralj Stjepan Tomaš i njegovo doba”. Posljednjih desetak godina intenzivno se bavio istraživanjem historije srednjovjekovne Bosne u Državnom arhivu Dubrovnik. Pisanjem se počeo baviti još za vrijeme studija. Objavio je više od dvadeset stručnih i naučnih radova. Koautor je udžbenika historija za peti razred (sa prof. dr. Salih Jalimamom) i knjige “Znameniti Tuzlaci” (sa mr. Kemalom Bašićem). Predavao je historiju u gimnaziji “Ismet Mujezinović”, te historiju i geografiju u gimnaziji “Meša Selimović” u Tuzli. Od akademske 2011/12. godine angažovan je kao nastavnik u naučno-nastavnom zvanju docent, na Odsjeku historije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli na prvom i drugom ciklusu studija. Radio je u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona na poslovima višeg stručnog saradnika za visoko obrazovanje i nauku. Trenutno je zaposlen u Pedagoškom zavodu Tuzlanskog kantona na poslovima stručnog savjetnika za historiju i geografiju.

 

 

 

Salih Jalimam

Salih Jalimam

Rođen je u Zenici 30. septembra 1951. godine. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Filozofski fakultet, Odsjek historija završio je u Sarajevu gdje je 11. februara 1975. diplomirao temom Crkva bosanska u 15. vijeku (na primjeru testamenta gosta Radina). Magistrirao je 24. maja 1982. temom Susret franjevaca i dominikanaca na teritoriji srednjovjekovne bosanske države. Doktorirao je u Tuzli 23. novembra 1998, odbranivši doktorsku disertaciju pod naslovom Djelatnost dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni. Radio je u osnovnoj i srednjoj školi, Muzeju grada Zenice i u Centru vojnih škola Armije RBiH. Predavao je srednjovjekovnu historiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Pedagoškom fakultetu u Bihaću, Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru i Pedagoškom fakultetu u Zenici. Od 1. oktobra 2005. angažovan je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici na katedri: Historija države i prava Bosne i Hercegovine. Dekan je Pravnog fakulteta u Zenici (do 24. decembra 2009.) i šef katedre historije države i prava i Predsjednik vijeća postdiplomskog studija na Pravnom fakultetu u Zenici (do 24. decembra 2009). Bio je član Upravnog odbora Univerziteta u Zenici i Senata Univerziteta, a sada je član Senata Bošnjačkog instituta, Savjeta BZK “Preporod” Sarajevo. Bio je član Redakcije Godišnjaka Društva historičara BiH, Gračaničkog glasnika i časopisa Stav, glavni i odgovorni urednik Zbornika radova Pedagoškog fakulteta i Društvenih istraživanja.U zvanje višeg asistenta, uža naučna oblast: Historija Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku izabran 11.11. 1996.godine (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli) a u docenta, nastavno-naučna oblast Historija srednjovjekovne bosanske države 22. 2. 1999. (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli). U nastavno-naučno zvanje vanredni profesor za naučnu oblast: Historijske naukena Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici izabran je 25. 1. 2006. Redovni profesor je od 29. januara 2011. (Pravni i Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici) i Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru.

Jalimam je napisao veći broj radova iz historije Bosne i Hercegovine. Polje naučnog interesa je široko. Najbolje rezultate je ostvario na polju vjerskih prilika u srednjovjekovnoj Bosni, naročito pišući o bogomilima, franjevcima i dominikancima, te o historiji Zenice. Učestvovao je sa referatima na više međunarodnih naučnih skupova i konferencija.

Bibliografija

  1. Fojnica u istorijskoj literaturi.-Sarajevo-Fojnica 1984.
  2. Bibliografija radova o istoriji Zenice.-Zenica 1985.
  3. Zenica (fotomonografija).-Zenica 1986.
  4. Vranduk-grad i utvrda.-Zenica 1990.
  5. Putopisne bilješke i zapisi o zeničkom kraju.-Zenica 1991.
  6. .Tiše ubijaju! Zenica, 1992,  123
  7. Istorijske osnove države Bosne i Hercegovine.-Visoko 1994.
  8. Vranduk- kraljevski grad.-Travnik 1996.
  9. Prošlost Zenice do 1941. godine.-Zenica 1996.
  10. Studija o bosanskim bogomilima.-Kalesija, 1996.
  11. Izvori za istoriju srednjovjekovne bosanske države.-Tuzla, 1997.
  12. Bosanski bogomili i zapadnoevropski heretici.-Sarajeva, 1998.
  13. Djelatnost dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni.-Tuzla, 1999.
  14. Historija bosanskih bogomila.-Tuzla, 1999.
  15. Lastavica od bogomilskog zborišta do muslimanskog dovišta.-Zenica 1999.
  16. Zenica (fotomonografija).-Zenica 1999.
  17. Historija bosanskih bogomila.-Tuzla 2002.
  18. Historija za prvi razred gimnazije.-Sarajevo 2003.
  19. Historija za V razred osnovne škole.-Sarajevo 2003.
  20. Vranduk (fotomonografija).-Zenica 2004.
  21. -Zenica 2004.
  22. Stolac od najstarijih vremena, (koautor:Senad Mičijević), Stolac 2005.
  23. Duhovna susretanja, Hijatus, Zenica, 2006.
  24. Praktikum iz bosanskog komparativnog prava, Zenica, 2007.
  25. Državnopravni razvitak Bosne i Hercegovine.-Zenica, 2008.
  26. Knjiga o zeničkom zatvoru.-Zenica, 2008.
  27. Prikazi i recenzije.-Zenica, 2009.
  28. Historija Zenice, Zenica, 2010.
  29. Hrestomatija tekstova iz historije države i prava Bosne i Hercegovine.-Zenica, 2010.
  30. Dominikanci u Bosni u srednjem vijeku.-Tuzla, 2009, 229
  31. Kazneno popravni dom Zenica.-Zenica, 2009, 27
  32. Hrestomatija tekstova iz historije države i prava Bosne i Hercegovine, Zenica, 2010, 234
  33. The Penitentiary.-A Book abouit the Zenica Prison.   Zenica, 2011,  136
  34. .Izvori za historiju srednjovjekovne Bosne i Hercegovine.-Zenica,2012, 236
  35. Kulturna povijest Bosne i Hercegovine.-Zenica, 2013, 222

 

 

 

Ivan Balta

Ivan Balta

Prof. dr. sc. Ivan Balta, rođen je 15. lipnja 1953. u mjestu Zdenci, a po nacionalnosti je Hrvat. Poslije maturiranja na općoj gimnaziji (1972.), diplomirao je 1976. na Filozofskom fakultetu u Zadru studij povijesti i filozofije. Rektorat (rektor prof. dr. sc. Predrag Vranicki) Sveučilišta u Zagrebu 1973. godine, nagrađuje Ivana Baltu, kao izvrsnoga studenta., a koji je bio član Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta u Zadru (1974. i 1975.) i član osnivačke Skupštine Sveučilišta u Splitu (1975. i 1976.). Studirao i završio (1977-1979.) dopunski studij društvenih znanosti na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (1979.). Studirao na postdiplomskom studiju Metodiku nastave povijesti (zgodovine) na Filozofska fakulteta Univerza v Ljubljane i Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1986-1987.) te u Budimpešti stekao naslov kiss doctor (1990.).

Završio je postdiplomski studij Pomoćnih povijesnih znanosti (latinska paleografija, diplomatika i heraldika) 1981-1984. na Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu, magistrirao 1985.), a doktorirao 1996.

Od 1995. je honorarno, a od 1996. stalno predavao povijest na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Osijeku, od 2004. do danas (2013.) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Temeljni predmeti koje predaje na osječkom (i zadarskom) sveučilištu su: Hrvatska povijest 19. stoljeća, Pomoćne povijesne znanosti i Povijest srednje i jugoistočne Europe u novom vijeku, te više izbornih nastava: Hrvatska vojna povijest u novom vijeku, Hrvatsko iseljeništvo,…).

Postupno je stjecao nastavna i znanstveno-nastavna zvanja; Promoviran u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni asistent 1993. godine (Filozofski fakultet Zadar) te dobio broj istraživača: 198.726.

Promoviran je u nastavno zvanje viši predavač 1996. (Filozofski fakultet Zagreb), zatim je promoviran u znanstveno-nastavno zvanje sveučilišni docent 1998. (Matično povjerenstvo Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske, Pedagoški fakultet Osijek), promoviran je u znanstveno-nastavno zvanje sveučilišni izvanredni profesor 2004. (Matično povjerenstvo Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske, Sveučilište u Zadru) te na temelju istih potvrđen (na Filozofskom fakultetu u Osijek). Promoviran je u znanstvenog svjetnika 2008. (Matični odbor za humanističke znanosti Ministarstva znanosti Republike Hrvatske) je u znanstveno-nastavno zvanje sveučilišni redoviti profesor prvi izbor 2008. (Znanstveno-nastavno vijeće Sveučilišta u Zadru) te na temelju istih potvrđen 2008. (na Filozofskom fakultetu u Osijeku, te na Senatu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijek). Unaprijeđen je u redovitog profesora trajno zvanje 2013. (na Filozofskom fakultetu u Osijeku, te na Senatu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijek).
Ivan Balta je od 15. travnja 2002. godine postao član javnog tijela A Magyar Tudományos Akadémia köztestületi tagja, Budapest (Mađarske akademije znanosti, Budimpešta), zatim je od 20. ožujka 2002. godine postao član Horvátországi Magyar Tudományos és Művészeti Társaság – Zágráb (Društva maĎarskih znanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj, Zagreb), te je od 16. prosinca 2006. godine postao i redovni član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini u Sarajevu (Societas Croatica pro scientiis et artibus, Sarajevo).
Član je Matice hrvatske i član je HKD Napredak, član je Zväz Slovakov (Saveza Slovaka) Hrvatske. Predsjednik je Udruge povjesničara Slavonije i Baranje, član je Društva za hrvatsku povjesnicu, član je Zavoda za baranjsku povjesnicu, član je Društva historičara Tuzlanskog kantona, a bio je član Muzejskog vijeća Ministarstva kulture Republike Hrvatske i vanjski suradnik (savjetnik / nadzornik) Uprave za nadzor Ministarstva prosvjete Republike Hrvatske.
U početku je 1976-1983. godine (6 godina) radio u stalnom radnom odnosu kao srednjoškolski (gimanzijski) profesor u Našicama, te honorarno radio: u gimnaziji u Donjem Miholjcu, u III. gimnaziji u Osijeku, u poljoprivredno-veterinarskoj školi u Osijeku, u gimnaziji i instit. u Budimpešti, u gimnaziji u Belom Manastiru (dislociranoj gimnaziji u Mohácsu, Mađarska), u gimnaziji u Slatini, u gimnaziji Orahovici, u srednjoj školi u Đurđenovcu i poljoprivredno-veterinarskoj školi u Slavonskom Brodu.

Radio je 1983-1996. godine (13 godina) u stalnom radnom odnosu u Zavodu za školstvo u Osijeku (Ministarstva prosvjete Republike Hrvatske) kao prosvjetni savjetnik (1983-1991.) i prosvjetni nadzornik za povijest i društvenu skupinu predmeta (1991-1996.), a potom je od 1995. honorarno te od 1996. i u stalnom radno odnosu na Pedagoškom fakultetu u Osijeku te Visokoj učiteljskoj školi (Učiteljskom fakultetu) u Osijeku (1998-2004.) i dislociranoj Viskoj učiteljskoj školi u Slavonskom Brodu (1998-2004,) i Vukovaru (2003-2005.), te od 2004. na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Bio je predstojnik Odsjeka za povijest od osnivanja 1996. godine, a koji se (od 2004.) sastoji od Katedre za nacionalnu povijest i Katedre za svjetsku povijest i pomoćne predmete povijesti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku, zajedno sa ostalim kolegama nastavnicima, izradio je od 2005. i realizirao nove programe studija povijesti po tzv. Bolonjskom modelu.

Honorarno je predavao (i predaje) na dodiplomskoj nastavi na Filozofskom fakultetu u Zadru od 1998. i od 2004. na Sveučilištu u Zadru, te na Pécsi Tudományegyetem Janus Pannonius Bölcsészettudományi Kar (ili Filozofskom fakultetu u Pečuhu) na dodiplomskoj izbornoj nastavi 1998. i 2000. Također je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli od 1999. do 2007. na dodiplomskoj nastavi i postdiplomskim nastavama: “Historija Bosne i Hercegovine” 2003. i “Pomoćne historijske nauke” 2005., na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Osijeku 2003./4. te na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli 2003./5., na Teološkom fakultetu u Novom Sadu 2006./7. i i Filozofická fakulta Slovenske univerzite 2008./2009. godine.

Bio je 2005. mentor i član komisije na obrani doktorske disertacije na Teološkom fakultetu u Novom Sadu, zatim je bio 2007. komentor i član komisije na obrani na Evanđeoskom Teološkom fakultetu u Osijeku, te je od 2005. mentor na Filozofskom fakultetu u Tuzli i komentor doktorske disertacije na PTE Földtudományok Doktori Iskola Pécs (Filozofskog fakulteta Univerziteta u Pečuhu i Doktorske Škole u institutu za Geografiju iz PTE)), mentor doktorske disertacije na Sveučilištu u Zadru te mentor (od 2006.) na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu bio je 2010. sumentor i član obrane dvaju dokt. disert.

Bio je mentor i 100-njak studentskih diplomskih radova iz povijesti na Filozofskim fakultetima u Osijeku i drugim fakultetima. Bio je gost-predavač na Львівськй национальний университет Iвана Франка Львів, Україна (Lavov, Україна, 2005. i 2006.), Universität Passau (Deutschland, 1997.), Universität Regensburg (Deutschland, 1997.) i Universität Viadrina Frankfurt/Oder (Deutschland, 2000.)… te sudjelovao kao predavač na znanstvenim simpozijima u inozemstvu: npr. simpozij u Bocholt-u (Deutschland, XXIII skup: Hrvatski akademski savez, 1996.), Univerzitet Bolyai Cluj-Napolca u Oradea (Romania, 1996. i 1997.), u Bad Gams (Österreich, 1994. i 1996.), Univerzitetu u Tuzli (BiH, 2000., 2004., 2006., 2007., 2008.), Университету у Бањoj Луци (БиХ, 2004., 2005., 2006., 2007., 2008.), na seminarima u Тивту и Цетињу (Црна Гора, V., X. 2006.), na seminaru u Sarajevu (2008.), Университету Кирил и Методиј в Скопју (Македонија, X. 2006.), Македонските академији науки и уметности в Скопјe (Македонија, VI. 2007.), Војвођанској академији наука и уметности у Новом Саду (Србија, V. 2007.), Филозофском факултету у Новом Саду (Србија, VI. 2007.), Филозофском факултету Пале (БиХ, VI. 2007., V. 2008.).

Zajedno sa međunarodnom udrugom Friedrich Naumann Stiftung i Odsjekom za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku rujna 2005. realizirao X. međunarodni znanstveni skup “Dijalog hrvatskih povjesničara i srpskih istoričara” te držao predavanja na simpozijima: Filozofski fakultet u Osijeku 1997., 2003. i 2005., seminarima u Zagrebu 1999., Pravnom fakultetu u Rijeci 2000., Filozofskom fakultetu u Tuzli 2001., 2004. i 2008., Filozofskom fakultetu u Puli 2005., Pravnom fakultetu u Splitu 2006., Center for, history, democracy and reconciliation, Zlatibor (Srbija), XII. 2007., Pravnom fakultetu u Osijek 2008., Die Rechtswissenschaftliche Fakultät der Universität Wien, Juridicum, Wien (Österreich, X. 2008), na Univerzitetima Isparta i Burdur (Turska, IX, 2012.)…
Bio je gradonačelnik grada Našica i član Poglavarstva Osječko-baranjske županije u Osijeku (za znanost i sveučilište) 1997-1999. godine. Bio je 1997-1999. predsjednik uprave Opće županijske bolnice u Našicama te 1979-1999. predsjednik upravnog vijeća komunalnog poduzeća “Vodovod” u Našicama.
Član je uredništva nekoliko stručno-znanstvenih časopisa: Život i škola – Filozofski fakultet Osijek, Povijesni zbornik – Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Osijek, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje – Državni arhiv Osijek, Povećalo – Zavod za baranjsku povjesnicu i Arhiv Belja, Saznanja – Filozofski fakultet Tuzla i Društvo historičara Tuzlanskog kantona (Bosna i Hercegovina), Istraživanja – Odsek za istoriju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu (Srbija), Macedonian Historical Review – Odsek za istoriju Filozofskog fakulteta v Skopju (Makedonija), Human – Bosna i Hercegovina).
Bio je na nekoliko znanstvenih projekata.

Recenzent je za „dodatne sadržaje“ nastavnog programa, udžbenike i priručnike povijesti mađarske nacionalne manjine u Hrvatskoj u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (od travnja 2009.)

U Nacionalnom vijeću za znanost Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivan Balta je (od 8. IV. 2009. do 8. IV. 2013. te od 9. IV. 2013. do 9. IV. 2017.) član Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polje povijest, povijest umjetnosti, znanosti o umjetnosti, arheologije, etnologije i antropologije za izbore i napredovanja nastavnika na sveučilištima, fakultetima, veleučilištima i institutima Republike Hrvatske.

Imenovan je od 2013. do 2017. u Područno nacionalno vijeće za humanističke znanosti, rigorozno tijelo za sva pitanja iz domene programa znanosti i viosokog obrazovanja, ustrojstva i vrednovanja časopisa… pri Ministasrtvu znanosti i visokog obrazovanja Republike Hrvatske.

Bio je recenzent nekoliko knjiga i znanstvenih radova u znanstvenim časopisima s tematikom iz povijesti, ali i drugih znanosti, kao filozofije i latinske paleografije i heraldike.

Napisao je nekoliko knjiga npr:

  1. Virovitička županija i grad Osijek u zbivanjima 1848. i 1849. godine, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni rad Osijek, 1997., str. 1.-172.,
  2. Zdenci, – monografija, Tipografija dd Đakovo, Zdenci, 1995., str. 1.-211.,

III. (koautori: Ivan Balta – Mirko Brazda), Virovitičko-podravska županija, Školska knjiga, Zagreb, 1997., str. 1.-68.,

  1. Slavonija i Srijem 1848. i 1849. godine (Hrvatsko-maĎarski odnosi), SN Privlačica, niz monografije 7., Vinkovci, 2000., str. 1.-96.,
  2. Zapisi o gradskim grobljima istočne Hrvatske krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, Matica hrvatska, Grafika, Osijek, 2001., str. 1.-389.,
  3. Iz prošlosti grada na vodi, Monos, Harfo-graf Tuzla, Gračanica, 2003., str. 1.-196.,

VII. Julijanska akcija u Slavoniji – s osvrtom i na ostale hrvatske krajeve te Bosnu i Hercegovinu početkom 20. stoljeća, O – tisak d.o.o. Zagreb, Društvo mađarskih znanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj, Zagreb, 2006., str. 1.-327.,

VIII. Julijanska akcija u Bosni i Hercegovini…, HKD Napredak, Zagreb, 2009., str. 1.-449 …

te udžbenika i priručnika: npr.
I. Povijest – Hrvatska povijest, Pedagoški fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera Osijek, 1997., str. 1.-253.,
II. Pregled povijesti srednje i jugoistočne Europe, Pedagoški fakultet Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek, 1999., str. 1.-199.,
III. Pregled pomoćnih povijesnih znanosti, Pedagoški fakultet Osijek, Matica Hrvatska Osijek, Grafika, Osijek, 2000., str. 1.-315.,
IV. Latinsko-bosanski i Bosansko-latinski rječnik, IPP Hamidović, dd Dom štampe Zenica, I. izdanje,Tuzla, 2000. i II. izdanje, Tuzla, 2005.,
V. (koautori: Ivan Balta – A. Kožar), Pomoćne historijske nauke, Harfograf, Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo historičara Tuzla, Tuzla, 2003., str. 1.-262.,
VI. (koautori: Ivan Balta – A. Kožar), Pomoćne historijske znanosti i Arhivistika, doo HMKS Štamparija, Tuzla, 2004., str. 1.-255., …
VIII. Historija zemalja jugoistočne Evrope, Ffilozofski fakultet. Tuzla, 2005., str. 1-363.

i veći broj znanstvenih radova objavljeni u renomiranim časopisima, kao npr.

Društvena istraživanja – Zagreb, Tokovi istorije – Beograd, Časopis za suvremenu povijest – Zagreb, Istraživanja – Novi Sad, Историјски часопис – Историјски институт Београд, Studia Historica Tyrnaviensia – Trnava (Slovenská), Hrvatski iseljenički zbornik – Zagreb, Pravni vjesnik – Osijek, uglavnom s tematikom – o hrvatskoj povijesti, o bosansko-hercegovačkoj povijesti 19. i početkom 20. stoljeća, o revolucionarnim godinama 1848.-1849., o hrvatsko-mađarskim odnosima, o pomoćnim povijesnim znanostima, o hrvatskom iseljeništvu, o Julijanskoj akciji, o latinskoj paleografiji, heraldici i genealogiji, o diplomatici, o razvoju željeznica, o temama vezanim uz metodiku nastave povijesti, o vojnoj povijesti, o crkvenoj povijesti, o razvoju školstva u Slavoniji…, uglavnom na temelju arhivskih izvora i historiografske građe.

Bio je recenzent nekoliko knjiga s tematikom iz povijesti. Napisao je nekoliko knjiga i veći broj znanstvenih radova, uglavnom s tematikom – o bosansko-hercegovačkoj i hrvatskoj povijesti 19. i početkom 20. stoljeća, o revolucionarnim godinama 1848-1849., o hrvatsko-mađarskim odnosima, o hrvatskom iseljeništvu, o Julijanskoj akciji, o heraldici i genealogiji, o diplomatici, o razvoju željeznica, o temama vezanim uz metodiku nastave povijesti, o razvoju školstva u Slavoniji…, uglavnom. na temelju arhivskih izvora i historiografske građe

Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dijaspore od 2012 godine.
Prof. dr. sc. Ivan Balta

 

 

 

Radujemo se Vašem dolasku!