Zbunjuje me čudesna igra boja. Probuđena iz sna…začuđena, oslobađam se ljušture. Tajna mi je godina i doba u kojem živim. Hoćeš li mi poželjeti dobrodošlicu,Svijete? Ima li ovdje ljubavi… read more →

Admir Muhić DAN KADA SE SLAVI SMRT Deveti januar Devedeset i druge. Bio sam dijete I gledao te dane dječačkim očima, Onim nevinim, iskrenim, svjetlucavim. Zar da netko tada ubije… read more →

Maglovito januarsko jutro. Sokak prati Unu… Okrećem se, samo da provjerim mogu li izdržati sjaj suza u očima moje majke. Most ostavljen iza mene, a ja na obali spasa. Na… read more →

  Kada ratnik pronađe svoj san, Zastane zadivljen ljepotom svitanja. Bezdan proguta grmljavinu, tuge nestanu,rane zabole. On doziva breze,milujući im grane, optočene samoćom. I tad,poleti ptica visoko, opijena suncem što… read more →

                                                                                                             14.02.1994.    Samo mirno spavaj,  ničeg se ne boj dok si sa mnom.  Moje maleno,nedužno…  Osluškujem u daljini zlokobnu tutnjavu topova.  Ne dam da ti remete san,  pokrivam te…… read more →