Identitet Bošnjaka u Hrvatskoj

Dječak Hamza L. rođen u Zagrebu,došavši na praznike u Bosansku Krupu,Jusufa,susjeda svoje majke,u šali je pozdravio “Bog Štefek”! “Bog Lojzek”!,uzvratio je Jusuf,bivši Zagrepčanin,povratnik u Bosansku Krupu.Hamza L. u Zagrebu redovito pohađa vjeronauk u Zagrebačkoj džamiji. S nepune dvije i pol godine roditelji su ga odveli u Bosansku Krupu,gdje je po muslimanskom običaju obrezan. “Štefek i Lojzek znaju da su pripadnici bošnjačkog naroda. Tako se i izjašnjavaju. Obojica su,međutim,iz sredine u kojoj Hamza živi ,a u kojoj je nekoć Jusuf živio;usvojili neke elemente kulturne sredine pa ih to razlikuje od pripadnika Bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini i drugim državama.

Ta pojava da pripadnici jednog naroda,kao “pridošlice” u neku drugu kulturnu sredinu,usvoje neke elemente vladajuće kulture,svojstvena je pridošlicama neovisno iz kojeg naroda potjecali.Oni,htjeli-ne htjeli,nauče jezik nove sredine,lokalne običaje,a mnogi čak mijenjaju vlastita imena.

Jacques Klein,kojeg je generalni tajnik UN-a Bouthro Boutros Ghali imenovao prijelaznim upraviteljem za Istočnu Slavoniju,Baranju i Zapadni Srijem,a kasnije ga tajnik Cofi Anan imenovao posebnim izaslanikom za Bosnu i Hercegovinu,savjetovao je Srbima u tim pokrajinama da govore hrvatskim jezikom,kako bi bili u društvu uspješniji i za primjer im dao Židove,koji gdje god dođu nauče jezik i običaje sredine,pa iznio primjer svoje židovske obitelji koja je iz Brazila doselila u SAD gdje je on postigao velike uspjehe,a ostao je Židovom,iako mu je ime francusko,a prezime njemačko.                                                                                                                                             Bošnjaci u Hrvatskoj koji se novom izmjenom i dopunom Ustava Republike Hrvatske napokon i izrijekom spominju u Ustavu Republike Hrvatske,nemaju potrebu ni nijenjati imena,niti imaju problema oko bošnjačkog jezika,za razliku od drugih Bošnjaka koji na pr. dođu u zemlju engleskog jezika zbog kojeg i drugi narodi djeci daju imena koja se na engleskom lakše izgovaraju.

U Hrvatskoj su se Bošnjaci na svim poljima ljudske djelatnosti dokazali svojim sposobnostima i to ne od jučer.Uzelo bi previše prostora kada bih trebala nabrojiti tek dio poznatih imena Bošnjaka u novijoj hrvatskoj povijesti i u današnjoj Hrvatskoj.                                                                              Nedavno je na Ahiret prešao dr.Osman Muftić,nekoć ministar znanosti u hrvatskoj Vladi.Poznate obitelji Kulenovića i dan danas su svima znane,kako u Zagrebu,ali i u svijetu.                                      U Hrvatskoj,u svakom pogledu veliki ugled i utjecaj ima zagrebački muftija Ševko Omerbašić.S pravom se može reći da je on i najzaslužniji za pozitivnu percepciju Bošnjaka i za otvorenost hrvatskog društva  prema prakticiranju vjere Bošnjaka islamske vjeroispovijesti.Nigdje u svijetu ,u društvu gdje su vjernici islamske vjeroispovijesti nisu tako dobro prihvaćeni kao što su prihvaćeni Bošnjaci islamske vjeroispovijesti,izjavio je muftija Ševko Omerbašić u jednom od brojnih intervjua,a svi znamo da je on jedan od najzaslužnijih i da su za to zaslužni mnogi Bošnjaci islamske vjeroispovijesti.Prihvaćeni,jer znaju što je srž ruječi integracuja,ali ne gubeći svoju narodnu,a ni vjersku pripadnost.                                                                                                                                Tarik Filipović,kojeg cijela Hrvatska može vidjeti u Zagrebačkoj džamiji,kad HRT prenosi uživo snimke sa svečanosti Bajrama,nije zbog toga ni malo izgubio na popularnosti,niti ima zbog toga problem na radnom mjestu.                                                                                                                                      Bošnjaci su posebice tijekom Domovinskog rata pokazali svoju lojalnost Hrvatskoj,ali i narodu i državi iz koje su potekli.Mnogi su tijekom Domovinskog rata dragovoljno otišli u postrojbe Armije Bosne i Hercegovine i protiv agresora se borili u B i H ,ali i drugi,koji su se borili u postrojbama Hrvatske;doprinijeli su istovremeno i obranu Hrvatske i obrani Bosne i Hercegovine,prisiljavajući agresora da više svojih vojnika i sredstava portoši na agresiju Bosne i Hercegovine i Hrvatske.         Bošnjaci u Hrvatskoj žive kao svi drugi stanovnici Hrvatske.Svaka obitelj po prilici brine iste brige:kako podignuti,odgojiti i obrazovati djecu,zaraditi za život,nositi se s uobičajenim obiteljskim i drugim problemima.Integracijom u društvo,ne gubi se bošnjački identitet,a živeći u sredini sa susjedima različite narodne i vjerske pripadnosti,nemaju predrasuda prema drugima,jer su iz Bosne donijeli tradiciju suživota s ljudima koji se razlikuju od Bošnjaka po vjeri i nekim običajima.                  Ne prijeti Bošnjacima opasnost od asimilacije,jer i da hoće Hrvatska ne može postati melting pot,topionica naroda,kao što je nekoć bila Amerika .Hrvatska s B i H ima najdužu granicu.Svatko,tko hoće,bez velikih troškova može bilo kad poći  u svoje rodno mjesto ili odakle potječu njegovi predci. Vjerojatno nema niti jedne bošnjačke obitelji koja kod kuće ne gleda neki od programa bosanske televizije ili sluša radio,a uostalom kontinuirano u goste dolaze glazbenici iz BiH i pune najveće dvorane.U Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu,kamo dolaze napriznatiji glazbenici,svake godine i po više puta priređuje se večer sevdalinnke…                                               Bošnjaci islamske vjeroispovijesti koji žive u Hrvatskoj daju veliki doprinos stvaranju islamskom svijetu.I ne samo to.Važno je naglasiti da su Bošnjaci zastupljeni u svim sferama znanosti,kulture…  Snošljivi prema svima,vjerni sebi i poštujući svoju vjeru,pokazuju da islamska vjera ne proizvodi teroriste u zemljama u kojima se islamska vjera slobodno prakticira i u kojima prema vjernicima islamske vjeroispovijesti nema diskriminacije zbog vjerske pripadnosti.

17.10.2010.

{jcomments on}