Odlazak maestra Fuada Ahmetspahića

Odlazak maestra Fuada Ahmetspahića


Dana 26. rujna 2013., nakon kraće bolesti, na Ahiret je preselio jedan od osnivača Ansambla „Bosana“ , voditelj orkestra i zbora, Fuad Ahmetspahić, prof.
Dženaza će se klanjati u ponedjeljak 30. rujna 2013. na zagrebačkom groblju Miroševac u 15:50 sati.

RAHMETULLAHI ALEJHI REHMETEN VASIATEN

fuad ahmetspahić

Fuad Ahmetspahić rođen je 1937. godine u Zenici. Osnovnu školu i Nižu gimnaziju završio je u Zenici a 1948. upisuje Nižu muzičku školu u kojoj je učio svirati violinu. Srednju muzičku školu u Sarajevu upisao je 1953. na teoretsko-nastavničkom odsjeku, a nakon završetka upisuje se na Muzičku akademiju na kojoj je diplomirao 1961. godine na teoretsko-nastavničkom odsjeku.
Svoj dugogodišnji uspješni pedagoški rad započeo je nakon diplomiranja zapošljavanjem u Zenici u Nižoj muzičkoj školi, a nastavio u Gimnaziji te Srednjoj muzičkoj školi na kojoj je predavao solfeđo, teoriju muzike, violinu, klavir te sviranje horskih partitura. Bio je profesor brojnim učenicima ovih škola, od kojih su neki postali vrhunski muzički stručnjaci i pedagozi. U svojoj knjizi „Bosana – Zbirka kompozicija za zborove i vokalne grupe“ izdanoj 2008. napisao je: „U Osnovnoj muzičkoj školi u Zenici bio sam prvi učenik, a u Srednjoj – prvi profesor, tako da su moj život i ovih dviju škola neumitno i od samih početaka usko povezane, a što nas svrstava zajedno u historiju razvoja muzike i muzičke kulture na ovim prostorima. Danas, kad vidim nastavnike obiju škola, od kojih su većina bili moji učenici, izuzetno mi je drago da su postali vrsni stručnjaci. Moje zadovoljstvo je tim veće što i sada, kada sam zaokružio svoj radni vijek, znam da sav trud i znanje, ali i ljubav za muziku, nije bio uzaludan. Muzika koja je prožimala cijeli moj život vidim da sada „teče“ i njihovim venama, stvarajući onaj prepoznatljiv entuzijazam i strast sa kojima sada oni podučavaju nove generacije i stvaraju nove talente.“
U jesen ratne 1992. godine iz zdravstvenih razloga napušta Zenicu i s obitelji dolazi u Zagreb. Sa suprugom Zdenkom radio je u osnovnoj i srednjoj školi za izbjegličku djecu iz BiH koje je organizirala Ambasada BiH u Zagrebu, a zatim kao nastavnik solfeđa u Osnovnoj muzičkoj školi u Ivanić gradu i profesor muzičkog obrazovanja u Zagrebačkoj medresi.
Vodio je brojne zborove i orkestre u općini Zenica, u svim školama u kojima je radio, u raznim KUD-ovima u Sarajevu, u KUD-u Željezare Zenica, KUD-u „Ibrahim Perviz“ Zenica. Za svoj rad dobio je brojna priznanja i nagrade, između ostalih Nagradu grada Zenice za razvoj kulture i Zlatnu značku „Muzičke omladine“. Osvojio veliki broj prvih, drugih i trećih mjesta na takmičenjima zborova u BiH i bivšoj Jugoslaviji sa zborovima Željezare Zenica, Gimnazije Zenica i Muzičke škole u Zenici. Proglašen je najboljim profesorom solfeđa od strane profesora Muzičke akademije u Sarajevu. Dodijeljene su mu diplome Gimnazije, Muzičke škole i Kamernog simfonijskog orkestra u Zenici za doprinos u razvoju tih institucija.
Bio je jedan od inicijatora i osnivača Ansambla „Bosana“ u kojem je bio voditelj orkestra i zbora, dirigent i aranžer. Neumorno je, s velikim entuzijazmom i strašću, unatoč poodmakloj dobi, radio i kreativno doprinosio radu Ansambla.
Svima će nam jako nedostajati.