MUHIDIN ALIČEHAJIĆ-prvi ljekar Tešnjak

U petak 11.06.2010. godine u porodičnoj kući supruge Mine /djevojački Morankić/ umro je dr. Muhidin Aličehajić. U Tešanj je došao samo par dana ranije-teško bolestan da umre u svom rodnom Tešnju. Njegova smrt pa i njegova dženaza nekako tiho prođoše pokraj nas Tešnjaka. U tom zadnjem činu ispraćaja nešto mi je nedostajalo. Nedostajao mi je dostojanstveniji ispraćaj ovakvom velikanu našeg mjesta. Nema govora, nema komemoracije, nema nikakvog obilježja.

Nije to slučaj samo sa rahmetli Muhidinom. Morali bi naći načina da bar u tim trenucima opraštanja damo značaj ljudima koji su za života zadužili našu sredinu. A jedan od njih je sigurno i Muhidin Aličehajić.

Rođen je 1930. godine u Tešnju od oca Abdulaha i majke Đule u čestitoj mnogobrojnoj porodici koja je dala mnogo ovom našem mjestu. Muhidin, braća i sestre poznati su po svom poštenju, vrednoći i upornosti da realizuju ono što naume. Sjetimo samo Izudina koji je otac modernog privrednog razvoja tešanjskog kraja.

Muhidin je završio Gimnaziju u Doboju, a Medicinski fakultet u Sarajevu krajem 1960 godine. Početkom 1961. godine dolazi kao prvi domaći ljekar u Tešanj. U Tešnju je dugo godina radio dr. Ljahov ruskog porijekla i u vrijeme dolaska Muhidina radio je neki dr. Milutinović. Od ljekara koji su još radili u Tešnju spominju se dr. Novo u predratnoj Jugoslaviji i dr. Herlinger koji je došao sa partizanima u Teslić pa radio i u Tešnju. Međutim, ne samo što je prvi Tešnjak koji je došao u Tešanj /u njegovoj generaciji bio je i rahmetli i Ismet Hotić koji je ostao da radi u Sarajevu/ Muhidin je bio po svemu neobičan ljekar.

dr. Muhidin Aličehajić u šetnji svojim gradom

Sjećam se dobro te prve godine njegovog rada. Bio sam srednjoškolac i u ljetno vrijeme se odigravao turnir u fudbalu. U ekipi „Srednjoškolac“ dogurao sam do finala. Trebali smo igrati sa ekipom „Službenici“, ali me uoči utakmice tako zaboli oko da nisam mogao gledati, a kamoli igrati utakmicu. Dr. Ljahov dao neke kapi ali ne pomaže. U jednom trenutku naiđe dr. Muhidin na konju niz Numeru. Neko od mojih ga zaustavi i on me pregleda onako sa konja i propisa neke kapi i vrlo brzo me napustiše problemi sa okom. Onako impozantna slika dr. Muhidina na konju urezala mi se duboko u sjećanje.

Danas možemo samo zamisliti kako je bilo pacijentu, teškom bolesniku, seljaku kada mu doktor početkom šezdesetih dođe na konju u kuću da ga pregleda. Slušao sam da je i padao sa konja dva puta.

Bio je i direktor Doma zdravlja /kako se zvala medicinska ustanova/ u dva navrata. I pored želje da specijalizira internu medicinu u Doboju mu se pružila prilika da specijalizira hirurgiju gdje je i nastavio svoj radni aranžaman. Radio je kao ljekar i tri godine u Libiji.

Krajem devedesetih izabran je i za predsjednika Crvenog križa Bosne i Hercegovine i tu dužnost je obavljao do 1994. godine.

I ako je ugradio tri bajpasa 1992. godine, samo par mjeseci nakon toga odlazi u Hrvatsku i organizuje konvoj pomoći za BiH. Tokom rata živi i radi u Zagrebu i maksimalno se angažuje kroz razne aktivnosti na pomoći BiH. Prva supruga je rano umrla, djeca u inostranstvu, svoj mir našao je u Zagrebu pri čemu mu je podršku i ljubav do zadnjeg dana davala druga supruga Mina. Mina je takođe Tešanjka kćerka poznatog Tešnjaka Hidajeta Morankića.

Pri zagrebačkoj džamiji radio je volonterski kao ljekar i pomogao mnogim našim ljudima.

Pored medicine velika Muhidinova ljubav je bio folklor. Jedan je od osnivača i prvih igrača poznatog Kulturno- umjetničkog društava iz Sarajeva „Slobodan Princip Seljo“. Nakon dolaska u Tešanj maksimalno se uključio u rad KUD-a „Izudin Mulabećirović-Izo“ /mislim da se tako zvalo kulturno umjetničko društvo/ zajedno sa suprugom Brankom i profesorom francuskog Elijem.

Imam i lično iskustvo u radu KUD-a sa dr. Muhidinom. Naime, mislim da je to bila 1980. godina, formirano je KUD „Pobjeda“. Ja sam bio predsjednik društva, Snježana Aličehajić

Razglednica KUD-A „Slobodan Princip Seljo“ iz Sarajeva dr.Muhidin prvi s desna

alfa i omega društva, a Muhidin koreograf i glavni autoritet društva. Volonterski, bez ikakve nadoknade, ostavio je puno vremena uvježbavajući igre za nastupe kako u bivšoj Jugoslaviji tako i u inostaranstvu.

dr. Muhidin /do njega supruga Mina/ sa dr. Članjak Muhamedom-ljekari dobri humani ljudi

Nakon rata formirao je u Zagrebu kulturno umjetnička društva koja su njegovala folklor našeg naroda pri čemu je pomagao i društva sa našeg prostora.

Muhidin je bio i jedan od najmlađih partizana iz Tešnja. Prvo je još u junu 1943. godine otišao u jednu partizansku jedinicu pa su ga roditelji uspjeli vratiti, ali u septembru 1944. godine , znači sa svojih 14 godina, ušao je u stroj partizanske jedinice sa puškom italijankom pa su mu vršnjaci i oni malađi, kao moj brat Alija tada zavidili i sami željeli da mu se pridruže.

Muhidin je volio i šah. Igrao je neke mečeve i za šahovski klub „Edhem Ajanović“. Ako nije ostao zapamćen po velikim rezultatima, ostao je upamćen od šahista kao uporan igrač koji nije respektovao nikakve šahovske veličine. Sjećam se jednom izlazeći iz čaršijske kafane sav ushićen pohvali se da je pobjedio jednog od najboljih igrača šaha svih vremena u Tešnju-Halida Hafizovića. Znajući odnos snaga iznenadih se pa priupitah Halida kako se to desi.

-Jest me pobijedio jednu, ali ja sam njega deset!!

I na kraju, što bi naš običan čovjek rekao, dr. Muhidin je bio sav tuđi. Materijalna strana cjelokupnog njegovog rada bila je u svemu što je radio na zadnjem mjestu. I baš zato vraćam se na početak teksta. Takvi ljudi su zaslužili bar NEZABORAV.

Tešanj juni 2010. godine Husein Galijašević