Mom bratu

 

Kada ratnik pronađe svoj san,

Zastane zadivljen ljepotom svitanja.

Bezdan proguta grmljavinu,

tuge nestanu,rane zabole.

On doziva breze,milujući im grane,

optočene samoćom.

I tad,poleti ptica visoko,

opijena suncem što život daje LJILJANU.

Zlatnom.

Nikad,nikad više suza se miješati neće

sa morem kiša.

Obale,one tvoje ratniče,

smiješit će ti se,

dok hitaš brže od samog vjetra

desnoj obali svoje JEDINE.

Nejra Palić Libovac 

{jcomments on}